| STRUČNI OSVRT NA 7. FOKU - Knežević |
|
Selektori društva gosp. Andrija Ivančan i moja malenkost (selektor Josip Vinkešević nije mogao izvršiti svoju dužnost jer je sa svojom koreografijom sudjelovao u službenom programu) sve prijavljene radove uvrstili smo u program Festivala jer iz priloženih video zapisa nismo bili u stanju točno vrednovati kvalitetu koreografija. Zbog velike dvojbe u vrsnoću najmanje pet koreografija odlučili smo se za sve jer nismo imali argumenata za poneko izostavljanje. Bolje svi, nego moguća nepravda. Nadam se da ćemo do idućeg festivala točno utvrditi što na video zapisu ima biti prikazano kako se ovogodišnja situacija ne bi ponovila. Svi ansambli - sudionici potrudili su se doći maksimalno spremni i uvježbani te se nadam da su ih koreografi dostojno počastili. Znam jednog koji nije. 1. „Ženji mlada“ – pjesme i plesovi desinečkog kraja Ova koreografija imala je prostorni raspored i dinamički slijed tipičan za izvorne skupine od uvodne pjesme do drmeša. Na smotrama izvornog folklora zasigurno bi puno bolje bila vrednovana ali u kontekstu stvaralaštva nisu primijećeni autorski zahvati. Izvođači „sa strane“ u koreografskom smislu nisu imali razloga biti na sceni. Ples sirotica i drmeš treba skratiti a završnu pjesmu izostaviti. Sve je bilo „kak je bilo“ ali taj svojevrsni naturalizam u koreografskom smislu ne predstavlja vrsnoću. 2. Požeška polka Autor je koreografiju bazirao na krugu i naizmjeničnom plesu u parovima i trojkama. Jednolika dinamička linija vrlo brzo je dovela koreografiju u monotoniju što naravno nikako nije bilo poželjno. 3. Napjevi i kola Like Solidna scenski prikaz ličkog folklora u kojoj nije bilo značajnijih koreografskih intervencija osim možda muškog kola. Svidio mi se ovaj prilaz ličkog folklora ali šteta što nije bilo hrabrijih koreografskih intervencija. Možda u ovom slučaju kad se radi o „autohtonim izvođačima“ čak i nisu neophodna - „da se ne muti izvor“. 4. Svi svatovi“ – ulomak svadbenog običaja iz Hrvatskog zagorja Vidi se da je Iva Cvetko nastojala koreografski razraditi ulomke svadbenih običaja ali to na sceni nije donijelo željeni „svatovski ugođaj“. U korektnom prostornom rasporedu nedostajalo čvrste dinamičke linije. Hoćemo vidjeti autorsko viđenje svadbe ili čitanje predložaka. Npr. zašto uvijek mladenka i mladene moraju reči veliko - da. Mislim da ovaj ansambl još uvijek nije dorastao za prikazani koreografski sadržaj. 5. Racki tanac – plesovi Hrvata u Mađarskoj Skoro pa izvrstan koreografski uradak. Autor je sve koreografske segmente skladno posložio ali napravio je jednu malu pogrešku koja je u ovako koncipiranoj koreografiji za devet izvođača i gudaći orkestar postala silno velika. Naime u središnjem djelu koreografije plesno glazbena figura u kolu dva puta se ponavlja i to je bili velika smetnja u filigranski točno vođenoj koreografiji. Ovu koreografiju krasi jedan zanimljiv detalj - ritmičkog nadigravanja glazbenog sastava i plesača. 6. Kolo iz omiškog kraja Uvodni dio predugo je trajao tako da je i zanimljivi plesni sadržaj izgubio na svojoj atraktivnosti. Mišljenja sam kad bi se izostavila klapska pjesma i skratila naredna da bi ova koreografija mogla postati vrlo zanimljiva. 7. „Šokadijo lipa i bogata“ Dobro zamišljen početak koreografije. Gajdaš i žensko dvoglasje upućivalo je da će se dogoditi nešto novo u obradi slavonskog folklora. No u nastavku je uslijedila standardna koreografska potka u scenskoj obradi slavonskih plesova Logovac, Kolo, Šmit, Dorata Kalendara, Povraćanac, Mista, Kabanice i završni bečarac. Smatram da tim rasporedom plesova nije ostvarena potrebna scenska dinamika bolje rečeno dinamiku nije slijedio gledateljski doživljaj. Na kraju je sasvim nepotrebno izveden bećarac što je nakon „točke na i“ bilo popuno nepotrebno. 8. „Biokovo za oblak se veže, mene srce u Bekiju steže“ – folklorni motivi Gornje Bekije (Posušja i okolice), Zapadna Hercegovina Izvrsno prostorno koreografiranje. Autor se uspješno poigravao s prostornim rasporedima izvođača (možda se malo i prekoreografirao) vjerojatno u želji da od relativno komornog materijala zainteresira oko gledatelja. I u takvoj scenskim kombinacijama poglavito kroz „kose crte“ izgubio se autohtoni koreografski predložak – kolo. Završetak točke, sam u sličnom kontekstu već vidio. 9. „Izresla ruža rumena“ – plesovi Kaštela Vidi se da u Tončovu život cvjeta ljubav jer je predstavio na sceni na vrlo uvjerljiv način jednu mladalačku nadu i ljubav. Koreografija je imala dominantu priču a plesni sadržaj potisnut u drugi plan. Upravo zbog toga ovu koreografiju sam postavio na drugo mjesto. 10. Pjesme i plesovi iz Baranje Autor je vrlo dobro postavio prostorni raspored plesača i tijekom cijel ga izvedbe držao u ravnoteži. No, negdje se izgubila dinamika cijelog prikaza. Završni ples cigančica mi nekako ne spada u ovu plesno glazbenu građu. Ne znam zašto. Dobar pokušaj je da se tradicijskim instrumentima pojača glazbena podloga ali i u tome treba imati mjere. Uporno inzistiranja na glazbenom nadopunjavanju samice i orkestra neumitno se odrazilo i na cjelokupan doživljaj. Predlažem autoru da razmotri opravdanost primjene plesa cigančica i da omogući veću minutažu tamburaškoj pratnji .11. Plesovi sutlanskog kraja Ova koreografija je od početka do kraj udovoljila svim scenskim zakonitostima s time da je posebno domišljato koreografiran početak – ples momaka i ples pajeriš. Ulaskom svježeg plesnog sastava pred kraj koreografije uspješno je osvježen i potenciran dinamički uspon prema završetku
|